среда, 19. децембар 2012.

Recenzija: Putrid Blood - Absolute Profit (2012)


01 - Vulture
02 - Silovanje
03 - For God's Sake
04 - Kontraudar
05 - Re-Animator
06 - Zver
07 -  Prey
08 - Kontraudar
09 - Nespokoj
10 - Moment of Clarity (Instrumental)

Izdavac:Miner Recordings
Godina izdanja:2012

Dr. Gaylord se vratio da bi vam recenzirao njemu zanimljive ili molbom trazene albume.

Danas na agendi recenziranja je debut album Sidskih tresera Putrid Blood. Licno, nisam ljubitelj nase tres scene iz cistog razloga da mi ne pristaje ukusu iako sam sad u fazi ''eksperimentisanja'' pa sam se vracao nekim tres bendovima koje sam nekad intenzivno voleo (npr. Coroner) i probavao neke nove (Voivod) ali nasa scena me ne privlaci iz jos jednog razloga - Mi zelimo da budemo Nadimac sindrom. Ruku na srce ovaj bend (Nadimac) je zaista oziveo srpsku scenu i nasim metalcima pobudio zelju za tres metalom i za istrazivanjem sto je dovelo do velikog rasta popularnosti bendova poput D.R.I. sto je donekle i izvrsno samo sto nekad preteraju sa faktorom biti isti i voleti jedne te iste bendove kao svi ostali.

Da se vratimo albumu. Iskreno plasio sam se da ce biti jos jedan tipican tres metal koji ne donosi nista prilicno zanimljivo mom ukusu niti velikom spektru bendova koji vec postoje. Drago mi je da sam se donekle prevario u ovoj sugestivnoj presudi jer me je Putrid Blood veoma odusevio.

Krenimo prvo od vokala. Vokali mi se svidjaju, jer deluju veoma prirodno, sa izvesnim treserskim smekom, i kvalitetom. Takodje ne deluju izforsirano i izvestaceno sto mene oduvek i odbija od pojedinih tres bendova. Vokali ritmicki i harmonicki odgovaraju muzici i oba pevaca komplimentuju jedan drugom sto je u pojedinim bendovima veoma iscrpljujuce postici. Kad smo vec kod vokala oni variraju od dubokih cak se moze i reci death growlova sto je meni kao avidnom djet mjetalcu veoma drago da bendovi eksperimentisu sa ovom glasovnom vestinom koja je previse retka na ovim prostorima. Takodje vokali nekad predju u visoke skriceve i vriskove koji veoma odgovaraju okultnoj tematici benda sto je naravno samo jos jedan plus.

Sledeci faktor albuma koji zelim da predjem su instrumentalna pratnja i produkcija. Instrumentalno sa mog gledista album nije nista posebno, sto uopste ne znaci da je album lose izveden ili odsviran. Standarni rifovi koji su nekad veoma zarazni i slusljivi ali opet koji nece sigurno uvesti u vase usi nesto sto pre mozda niste culi. Rifovi kao sto rekoh su nekad na krajnju ruku veoma vesto osmisljeni ali dovoljno dobri da vas ruke zabolu od air guitaring-a i hedbengovanja sto je za tres album i vise nego dovoljno. Naravno osim klasicnih ''in your face'' rifcina tu je poneka zaista zanimljiva melodija koja se svira prilikom breakdown-a ili sporog dela koji prethodi ''mosh pitu'' ili malo stilizovano i engleski receno kao tide before the storm. Solaze su ok, ossvirane su sa nekim talentom mada im fali ta neka doza eksperimentisanja i ako se mogu izraziti ''ludovanja'' ali sve u svemu prilicno ok.

Bas se ne cuje toliko mada se njegova jacina neverovatno oseca prilikom veoma brzih sekvenci kojih na ovom albumu ima sasvim dovoljno sto je za svirke uzivo samo velika dobit.

Bubnjevi su odsvirani majstorski i na njih nikakvih zamerki. Jaki, glasni, neumoljivi, izvrsni. Od blastbitovanja moze vam oronuti glava od teskanja gore-dole pokusavajuci, in vain, da otpratite ritam.

Produkcija je zaista odlicna i prijatno iznenadjenje u nasoj sceni gde vecina bendova zeli da snima preko tostera i to kaci kao ''umetnicki rad''

Jos neke stvari koje zelim da pohvalim, kao prvo omot albuma. Veoma je ''old school'' podsecajuci na bendove poput Toxik sto je ovom bendu jos jedna pozitiva.

Tekstovi su solidni i nisu neko gibberish lupetanje i recitovanje u prazno. Svidja mi se metod pesama i na engleskom i na srpskom posto pisanje pesama na ova dva jezika, iz iskustva, uopste nije laka stvar. Sve u svemu sasvim solidan i slusljiv album koji preporucujem svakom ljubitelju tresa ili metala uopste ako mu se slusa nesto brzo, jednostavno i veoma zarazno, nesto sto ne zahteva veliko mentalno davljenje i mucenje. Momcima preporucujem nastavak rada, a za sledeci Putrid Blood album, koji ce sigurno ugledati svetlost dana, nudim nekoliko saveta. Ubacite malo vecu kompleksnost pesama, ne preteranu naravno, solaze slobodno nek budu brze, socnije i ludje, takve solaze nam danas i trebaju u tresu. Eksperimentisite malo sa drugim temama vasih tekstova, jer iako vam lirike nisu lose, teme su malo prezvakane i preforsirane od mnogih bendova, i boljih i gorih od vas. To bi bio kraj moje recenzije a ako bih ocenu morao dati u obliku broja neka to bude 70 % sto u prostom smislu znaci solidan album koji pokazuje veliki potencijal i volju za radom, samo nek se ovako nastavi.

Нема коментара:

Постави коментар